Tijekom 19. stoljeća područje Papuka bilo je u europskim okvirima poznato po proizvodnji prvorazrednog stakla. Za proizvodnju stakla potreban je pepeo koji se dobivao u procesu koji uključuje prvo „kuhanje“ bukovog drveta u kotlovima, a zatim i njegovo izlučivanje i pretvaranje u pepeljiku – potašu (kalijev karbonat). U staklanama su se proizvodili različiti predmeti od stakla, poput čaša, boca, čašica, bočica za lijekove i prozora, namijenjeni domaćem i međunarodnom tržištu.